"Sustav nema odgovor na pitanje - gdje nakon sigurne kuće?"

Psihologinja Anita Lauri Korajlija i odvjetnica Marija Ana Brnčić na praksu blagog kažnjavanja kad je riječ o obiteljskom nasilju i nasilju prema ženama, kao i na potrebu odgoja i prevencije od najranije dobi.

U vrtiću se šalju poruke tko se tuče taj se voli. Kad netko nekoga počupa za kosu čujemo 'a pusti, ne zna drugačije pokazati naklonost', ili 'to su dečki'. Sve to je pogrešno, bilo kakvo relativiziranje i ‘razumijevanje’ u tom smislu", naglašava psihologinja.

Što se pravosuđa tiče, odvjetnica Brnčić naglašava problem sa sigurnim kućama.

Problem sigurnih kuća

"Sustav nema odgovor na pitanje gdje nakon sigurne kuće, procesi dugo traju, kazne su blage, uzimaju se u obzir olakotne okolnosti, život žene i djece žrtava nasilja je zaleđen, a i uobičajeno je da odlazi ona, a ne da sustav nađe način da ona ostaje, a da se njega izolira."

Obje upozoravaju na to da sve na papiru postoji — i normativni okvir i razgovor o problemima — ali očito nije dovoljno.

"Broj femicida pokazuje da imamo problem jer upravo su femicidi najčešće predvidljivi. Nasilje nije incident, a sustav ga nerijetko tako tretira. Rješenje je u odlučnoj političkoj volji, paralelno s prevencijom", zaključuje Korajlija.